Kiai

Japanski simbol Kiaia
Kiai
je japanski izraz koji se sastoji od dve reči; ( ki ) koja znači um,
volja, duh ali se najpre odnosi na unutrašnju energiju kii ( ai ) koja je skraćenica glagola avasu sa značenjem ujediniti; doslovno "skoncentrisani um". Koristi se u borilačkim veštinama i go igri gde opisuje borbeni duh.
U borilačkim veštinama, termin se obično odnosi na kratki uzvik koji se uzvikuje pre ili tokom tehnike ili borbe. Korejske borilačke veštine nazivaju ovaj zvuk Yatz ili Kihap. U Bujutsu (japanska veština ratovanja), povezuju se sa unutrašnjim prikupljanjem energije koja se oslobađa u jednom eksplozivnom fokusu volje. Vežbači borilačkih veština kao što su Aikido, Karatedo, Kobudo, Kendo, Taekwondo ili Judo koriste kiai da bi usmerili energiju dok rade tehniku. Takođe se odnosi i na uzvik koji prati neke tehnike pri izvođenju kata. Kiaijutsu je japanska veština korišćenja kiaia pri vežbanju borilačkih veština. Pravilna upotreba Kiaijutsu više uključuje koncentrisanje na upotrebu kia nego vikanje.S obzirom da se osećaj kiaia može izvesti bez pravljenja buke, kiai može biti i tih; važna je koordinacija disanja sa fizičkom aktivnosti. Ovo se može preciznije nazvati kokyu snaga. Kokyu i kiai se ponekad koriste kao sinonimi. Termin kokyu se najčešće prevodi kao snaga disanja. Kokyu snaga, je suštinski ista kao i kineski Nei Jin. "Disanje" i "tajming" potpadaju pod upotrebu kokyu snage, ali ono što je važno jeste sposobnost koordinacije disanja sa izvršavanjem Jin pokreta. Opušten i snažan uzdisaj može dati snagu pokretu. Uzvik je samo zvučna indikacija dobrog kiaia (zajedno sa telesnom strukturom, fokusiranom namerom i dobrim disanjem). Zvuk nije to što je važno.
Za kiai zvuk se kaže da proističe iz hare i tandena, i uključuje abdominalne mišiće i dijafragmu. Ne treba da se uzvikuje iz grla.
Kiai se koristi da:
• zaplaši i demorališe protivnika
• pripremi za borbu
• zaštiti gornji deo tela od udarca obezbeđujući prolaz vazduhu koji se izdiše
• zaštiti donji deo tela brzom kontrakcijom poprečnih abdominalnih i drugih ključnih mišića, štiteći unutrašnje organe
• pruža solidni oslonac za tehnike udaranja
Kiai i Aiki koriste isti kanji sa (promenjenim mestima) i mogu se smatrati za unutrašnji i spoljašnji aspekt istog principa. Neke škole borilačkih veština koriste termine naizmenično. Pa ipak korisno je podvući sledeću razliku:
o Kiai - se povezuje sa manifestacijom, emisijom ili projekcijom sopstvene energije (unutrašnje snage)
o Aiki - se povezuje sa spajanjem sopstvene energije sa energijom emitovanom iz spoljnjeg izvora (mešanje)
Stoga kiai je harmonija sa sopstvenom, unutrašnjom energijom, dok je aiki harmonija sa napadačevom energijom. Kiai se sastoji od toga da svi delovi tela budu sjedinjeni i usmereni ka jednoj nameri. Aiki, je u krajnjoj liniji povezan sa veoma dobrom sposobnošću da se manipuliše sa kiaijem nakon kontakta tako da u istom trenutku vežbač stopi svoj ki sa napadačevim kijem.
Ova upotreba kiaija kao sredstva korišćenja unutrašnje snage, ili korišćenja sopstvenog kija se često koristi u aiki veštinama kao što su Aikijujutsu i Aikido. Tanden i unutrašnja snaga su veoma blisko povezani.