Osnovne karakteristike u karateu

OSNOVNE KARAKTERISTIKE U KARATEU BEZ OBZIRA NA STIL KARATEA - KO POSVEĆUJE PAŽNjU OVOME, TAJ VLADA SITUACIJOM



Pisao: prof. Mirko Grujić

Pravila koja su važna:
-    mentalno stanje
-    disanje
-    tači stav
-    ručne tehnike
-    nožne tehnike
-    kombinovne tehnike
-    kate


MENTALNO STANJE: SENTAN NO - SANĐEN
Mentalno stanje je staro kao i sam čovek, od nastanka čoveka i vremenom njegovog prolaska kroz vekove. Uvek se trudio da ostane najmudriji i najsnalažljiviji, jer to je jedini način da opstane i do dan-danas. Ipak kao
borac u karateu nije bez veze odabran baš tigar kao simbol u karateu. Tigar je mnogo lep a i jako dobar i iskusan borac. Najčešće se te vežbe izvode u sedećem položaju, a može i stojeći. Sedeći u četiri položaja seiza, kiza, agura i gasho ili stojeći iz stava heiko dachi. Iz ovih odabranih položaja može da se misli o treningu ili o određenoj borbenoj ili više borbenih tehnika koje ste mislili da izvedete  tog treninga ili pak neku katu. Ovakav trening donosi poboljšanju i unapređenju tehnike, usavršavanju i samopuzdanju prilikom rada, a dobija se još i na povećanju snage i naravno brzine izvođenja željeno vežbanih tehnika. Pored navedenih prednosti mentalnog vežbanja, dodao bih i neverovatnu koncetraciju prilikom borbe sa protivnikom. Uz ove vežbe treba imati na umu da svako pojedinačno u sebi i stalno i uvek govori: JA MOGU, JA HOĆU, JA ŽELIM, JA VOLIM I JA ZNAM. Ovo su ključne reči, a bez ključa nema karatea.



DISANjEE:   KOKYU ILI IBUKI
Disanje u jogi je podeljeno na tri nivoa: gornji, srednji i donji koji je za nas u karateu najvažniji. Gornji je disanje gde vazduh zadržavamo u gornjem delu u ramenima, srednji deo disanja je urođen kod 90 posto ljudi, a to je disanje iz pluća.
I ponavljam, za nas je ovaj donji deo disanja najvažniji - tanden. Ta tačka u biomehanici predstavlja središnji deo i balans vašeg tela i u njemu se seku tri sile: sagitalna, frontalna i vodoravna. A predstavnja presecanje ljudskog
mikrokosmosa i makrokosmosa. Tačnije, nalazi se 3 cm ispod našega pupka. Hara u prevodu znači stomak, po predanju tu boravi duša i tu je energetski čovečiji potencijal. Da bi se naučio ovaj sistem disanja iz tandena, dosta je mukotrpan i veoma dugotrajan put koji neki ljudi savladaju za tri godine, a to su retki, a većina preko 5 godina. Tanden ne spada u onaj sistem motoričkog ponavljanja da posle pet hiljada uzdisaja i izdisaja ste to naučili, nego to morate ceo život da na to mislite tek posle nekih dvedeset i više godina rada.



STAV - DACHI
Ima puno stavova u karateu i svaki stav ima različito ime, a isto prezime, DACHI, znači položaj, zauzetog stava.
U tadašnjem nastanku Šotokan karate stila među dosta već poznatim i starim stilovima, trebalo je dosta novina da se uvede, da bi se zaista videla promena i da se ovaj stil razlikuje od ostalih. Iz tog razloga tvorac stila Shotokan karatea i njegov mlađi sin Išitaka (so), mali sensei kako su ga od milošta zvali ostali Funakošijevi učenici, on je puno pomogao svome tati  i izmislio dosta udaraca nogama kao i blokove. A njemu je  najdraže  da je izmislio stav FUDODACHI, što znači NEPOMIČNO, a još ga neko zove razgranati zbog svoje velike stabilnosti koje ima.Stav je sastavljen iz dva stava zenkuco dačija i kiba dačija. Iz ovog stava su omogućena kretanja u svim smerovima sa malom manom; nemaju punu rotaciju kukova, odbacivanje se vrši preko zadnje noge koja služi kao velika opruga. Tako da noge jednostavno plutaju po površini - UKEMI ili SURI  AŠI stopala ne smeju da se krive i odižu sa podloge zbog njene stabilnosti i prenosa snage i brzine koju stav prenosi, stopalo zabačene noge je okrenuto u polje. Ovaj kompleksan  stav je jedini u Šotokan stilu i koliko se do sada zna da se u drugim karate stilovima ne koristi.




RUČNE  TEHNIKE  –  UKE VAZE
To su tehnike zatvorenom i otvorenom šakom, a dele se na pet grupa: o-vaza, ču-vaza, ko-vaza,  hente vaze,  seite  vaze. Prvo izvođenje o vaze je tehnika izvedena sa dve ruke i dugački i široki pokreti. Ovo je preporučljivo da se radi kod početnika gde uz ovakve tehnike ovladavaju lepim i ispravnim tehničkim pokretima, a usput dobijaju i snagu i određenu brzinu. Druga tehnika koja je za malo napredniji nivo u karateu, ko vaze  su kratke tehnike, brze i dobro primenjive u blizini protivnika izvode se sa jednom rukom neizmenično ili više puta jednom. Treća kombinacija je ču vaze kombinacija je svakako za majstore karatea koji su ovladali sa ove dve predhodne tehnike i znaju da naprave miks  u datoj situaciji, kada raditi duge, a kada raditi kratke tehnike. I nekako najviši nivo je hente vaze, to je istom rukom blok istom rukom udarac i ona se može izvoditi kombinovano zatvorenom blok - otvorenom udarac ili obrnuto, a može i zatvorenom i blok i udarac kao isto to i otvorenom. Taj, nekako peti nivo, ne razlikuje se mnogo po iskustvu takmičara pošto imaju podjednaku vrednosat. To su kombinacija sprega sila sa dve ruke gde jednom rukom snažno blokiramo  i istu ruku najsnažnije - hikite, vratimo nazad da bi nam druga napravila brz udarac unapred - micu maje udarac.



NOŽNE  TEHNIKE - GERI I AŠI  VAZE
Tehnike nogama su jako važne u karateu. Da bi jedan udarac nogom bio pravilno jak i brzo izveden, ima mnogo faktora o kojima treba povesti računa. Položaj stopala, pravilno raspoređena težina, dobar balans
čvrst oslonac, položaj kukova, položaj ruku i da ima ki. Ovo je sve neophodno da sve bude izvedeno kako treba. Nožne tehnike koje se izvode zabačenom nogom u napred, koje imaju oslonac na isturenoj nozi, zovemo
geri vaze. Osnovni udarci koji su prvi nastali uopšte u karateu su maje geri, uširo geri, soksen geri iz ueči rju stila - udarac polu desno kao maje geri samo udarna površina ris stopala sokuto geri. Išitaka ( so )
mali senseji, a u stvari veliki majstor i ineligentna ličnost koja je radila dan i noć samo da bi uznapredovao novi stila karatea i u njemu uspeo. Upravo on je izmislio mavaši geri, ura mavaši geri, uširo ura mavaši geri, kao i mijazuki i joko mikazuki geri čudan i jodan. To je tada imalo veliki odjek u karateu, a naročito među drugim karate stilovima. Čovek je podeljen na regije: hiza šita ispod kolena,
gedan od kukova do kolena, čudan od kukova do vrata, đodan od vrata do očiju i dai đodan od očiju do vrha glave. Udarci  prednjom nogom ili aši, oni su po udarnoj moći slabijeg intenziteta, ali nisu zanemarljivi. Oslonac ovih udaraca je na zadnjoj nozi, prilikom izvođenja ovih udaraca ne treba da se menja visina, jer se gubi njena jačina i njen kvalitet udarca, sile se prlilikom dizanja razilaze na dve umesto da ostanu kao jedna. Aši geri udarci su samo ovi iz mesta: maje geri, mavaši geri, joko geri kekomi i keage. Iz kretanja juri i cuki aši, a može da se doda i ura mavaši geri.



KOMBINOVANE TEHNOKE  KIHON – komijavateta  tetonit
To je zbir  ručnh i nožnih tehnika, uključujući i blokove. Upravo ovaj zbir tehnika čini karate karateom, jer ovaj zbir daje lepotu i estetitu koju karate ima. Kako u katama, tako i u borbama one čine jedan celovitu i neraskidivu dobru kombinaciju. U večini slučajeva se koristi ruka, noga i to se neizmenično dopunjuje, a u ređim slučajevima se koristi noga pa ruka. Kombinacije imamo i na polaganju i na bunkaju i prosto rečeno svugde i u svim situacijama. Kako blokiramo rukama tako imamo blokove i nogama. Samo dobro razgibani i iskusni karatisti mogu lako i precizno da blokiraju nogama bez razlike da li je udarac bio rukom ili nogom upućen. Stoga se ovi blokovi nogom rade sa decom koja su dobro ovladala nožne udarce i naučila sve, a da su usput i dobro razgibani, fleksibilni i da mogu to izvoditi sa lakoćom. To su deca od 16 godina, pa na više, koji treniraju najmanje 10 godina od malena.




KATE
Od osnivača i koreografa velikog senseija Anko Itosua i njegovih učenika: Funakoši Gičina i njegovog malog sina koji je rado išao sa tatom na treninge Išitaka Gičin koji je kao mali dobijao kineski slatki krompir kao vid nagrade za njegov trud i zalaganje u karateu. Da se kate u Šotokanu danas rade ovako i zovu zaslužujemo svakako četvorici ljudi: Anko Itosua, Funakoši Gičin, Šigeru Egami i svakako Gičin Išitaka. Kate su podeljene na više nivoa pred kata to jest kata ispred svih kata je ten no kata, ura omote
zatim učeničke kate, taiki joko kojih ima u šotokanu samo 3. Potom učeničke kojih ima 5, predmajstorskih
kata kojih ima 5 i majstorskih 7 kata; ukupno 20 kata, za štotokan karate. Da bismo dobro naučili samo jednu katu, a kamoli i ostalih 19, potrebno je mnogo ponavljanja jedne iste kate i raditi je u 4 smera: levo, desno u rikverc, na levo i u rikverc na desno. Kate se rade naravno samo u jednom smeru, ali da bi smo je bolje naučili i razumeli, neophodno je raditi u svim ovim smerovima, i samo onda je ta kata savladana onako kako bi trebalo. Zato postoje i bunkaj kate koje se rade sa nekoliko partnera i demostrira se njena prava primena koja iz nje proizilazi poznavanjem bunkaija, svatamo njenu stvarnu i pravu vrednost jedne kate. Postoje pored ova četiri smera izvođenja kate i 10 načina izvođenja jedne kate u jednome smeru. Drugim rečima, kate su mnogo zahtevne i treba im se posvetiti mnogo pažnje da bi one izgledale savršeno kada se izvode, a i kate su ogledalo karatea.